Ŝ: Malsamoj inter versioj

El Vikipedio, la libera enciklopedio
[nekontrolita versio][nekontrolita versio]
Enhavo forigita Enhavo aldonita
eNeniu resumo de redakto
Neniu resumo de redakto
Linio 6: Linio 6:
* '''SH''' (ĉine [pinjine], krom antaŭ [i] kaj [ü]; post ĝi [œ] skribiĝas "i")
* '''SH''' (ĉine [pinjine], krom antaŭ [i] kaj [ü]; post ĝi [œ] skribiĝas "i")
* '''X''' (ĉine [pinjine], antaŭ [i] kaj [ü])
* '''X''' (ĉine [pinjine], antaŭ [i] kaj [ü])
* '''X''' (eŭskare)
* '''IX''' (katalune)
* '''IX''' (katalune)
* '''CH''' (france)
* '''CH''' (france)
Linio 14: Linio 15:
* '''SY''' [[Kunrei|Kunrei-Transskribo]]: sya しゃ[ŝa], syu しゅ[ŝu], sye しぇ[ŝe], syo しょ[ŝo]
* '''SY''' [[Kunrei|Kunrei-Transskribo]]: sya しゃ[ŝa], syu しゅ[ŝu], sye しぇ[ŝe], syo しょ[ŝo]
* '''SZ''' (pole)
* '''SZ''' (pole)
*'''CH''' kaj '''X''' (portugallingve)
* '''Š''' (en diversaj latinliteraj slavaj lingvoj)
* '''Š''' (en diversaj latinliteraj slavaj lingvoj)
* '''Ş''' (turke)
* '''Ş''' (turke)

Kiel registrite je 13:37, 11 dec. 2006

Ŝ, minuskle ŝ, estas la 23-a litero de la Esperanto-alfabeto, havanta la prononcon [ʃ] kaj la nomon "ŝo".

Ĝia sono estas reprezentata en aliaj lingvoj per:

  • S(i) : Kunrei-Transskribo: nur si し[ŝi]
  • SH (angle), Hepburn-Transskribo: sha しゃ[ŝa], shi し[ŝi], shu しゅ[ŝu], she しぇ[ŝe], sho しょ[ŝo]
  • SH (ĉine [pinjine], krom antaŭ [i] kaj [ü]; post ĝi [œ] skribiĝas "i")
  • X (ĉine [pinjine], antaŭ [i] kaj [ü])
  • X (eŭskare)
  • IX (katalune)
  • CH (france)
  • SJ (nederlande)
  • SCH (germane)
  • SCI (itale)
  • S (hungare)
  • SY Kunrei-Transskribo: sya しゃ[ŝa], syu しゅ[ŝu], sye しぇ[ŝe], syo しょ[ŝo]
  • SZ (pole)
  • CH kaj X (portugallingve)
  • Š (en diversaj latinliteraj slavaj lingvoj)
  • Ş (turke)
  • Ш (en la cirila alfabeto)
  • שׁ (en la hebrea alfabeto)
  • ش (en la araba alfabeto)

Ŝ atingis kune kun Ĉ al ekster Esperantio: en hispana fonemskribo ĝi povas esti uzata por montri la sonon [ts].

Ŝ estas invento de Zamenhof, modifo de S.

Ŝ estas onomatopeo por la interjekcio ĉit!: "Ŝŝ… Ĉit! Silentu!"